Naziv Alpenmilchzentrale (centrala za alpsko mlijeko) nije u Beču postao pojam tek 50-ih i 60-ih godina, u vrijeme propagiranja i raširenosti kulture bijelog napitka (mlijeko kao piće, mliječni barovi, itd.).

Uvjetovano proizvodnim procesom pogona mljekare prizemlje fasade tvrtke obloženo je klasičnim bijelim duguljastim keramičkim pločicama – danas gotovo pojmom estetike 60-ih godina – a taj detalj bio je karakterističan i za niz prodajnih filijala ove firme. To je i razlog što je uzajamnim djelovanjem faktora formata pločica, bijele boje i naziva Alpen­milch­zen­tra­le generirana slika koja se u svijesti Bečana ukot­vila i postala takoreći gotovo institucijom.